Emocije pasa su čista i iskrena ljubav. Kada nam pas na svoj način pokazuje da nas voli i poštuje, da nam je privržen i vjeran, nije lagao.
Što se više posvetimo svojim ljubimcima, što mu dajemo više pažnje te ga uključujemo u što više segmenata našeg svakidašnjeg života, više i bolje će se razvijati veza između nas.
Govoriti o psećim osjećajima i dovoditi uopće u pitanje njihovo postojanje totalno je nepotrebno. Sigurna sam da ih psi, kao i ostale životinje itekako imaju! Oni se osjećaju veselo i sretno nakon dobro obavljenog posla kojega smo mu mi zadali. Oni se isto tako osjećaju tužno i usamljeno kada neki član obitelji, ljudske ili životinjske premine. I oni osjećaju ljubav prema članovima svoje obitelji – svom čoporu. Međutim, važno je imati na umu da su ti osjećaji drugačiji od naših, ljudskih. Osjećaji koji psi imaju nisu povezani složenim mislima. Oni nemaju skrivene motive niti sumnje.
Nema ništa bolje od dolaska kući nakon lošeg i napornog radnog dana, kada nas već na vratima dočekaju pametne bistre oči, mahanje repa, skakanje i lajanje…. na taj način nam naš predivan ljubimac pokazuje svoju privrženost i nemojte niti na sekundu pomisliti da je ovo neki uvjetovani ili naučeni refl eks. Jednostavno prihvatiti – životinje znaju voljeti, kao djeca, iskreno i čisto, bez skrivenih motiva ili sumnje. Čista i bezuvjetna ljubav!
Moramo imati uvijek na umu da psi itekako osjećaju svaku našu vibraciju, sve što i kako se osjećamo, mogu nas doživjeti na više energetskih razina. Stoga, kako se osjećamo utječe na naše pse. Ako smo uznemireni nakon teškog dana, naš pas neće razumjeti zašto je to tako, ali on će pokupiti naše energije i govor tijela. On će si to protumačiti kao neuravnoteženu energiju. Uvijek, baš uvijek se, ako treba i prisilite, da barem na trenutak maknete sve brige i probleme i posvetite se svom najvjernijem prijatelju, pogladite ga, stisnite ga, recite mu neku blagu i milu riječ, neka osjeti vašu ljubav. Neka se osjeti da baš ništa ne može stati između tog magičnog odnosta izmeu vas i psa.
Naši psi nam daju toliko puno, a traže zapravo jako malo. Ako ćemo im pružati šetnje, igru, ljubav, ako im dopustimo da budu skoro pa punopravni članovi naše obitelji i zajednice, uvijek ćemo imati nekoga tko će šutke staviti svoju glavu na naše rame i reći nam – tu sam… Zauvijek ćemo imati svog čuvara koji će svoj život ako je potrebno dati za nas…
Permanentno ćemo osjećati tu čaroliju ljubavi i zajedništva od koje se čovjek sve više u današnje vrijeme miče i bježi… a zašto? Sve je to iz straha, blokada; ljudi kao najrazvijenija bića na Zemlji su jednostavno zaboravili što je to što pokreće cijeli Univerzum – ljubav!
Pa ako se već odmičemo od drugih ljudi iz straha za povreivanjem, napuštanjem, barem učinimo nešto za sebe i volimo svoje životinje koje će nam pomoći da ponovno vratimo ljubav u svoje biće!
