Moja prva igračka bio je krpeni pas Oto, simpatičnog oblika, izražaja osobnosti kojeg ću pamtiti cijeli život. Dolaskom iz rodilišta na ulici me dočekala baka, a u dvorištu tri psa, Basko, Bardi i Titan, dočekali su me zbunjeni, pomalo znatiželjni, ali uglavnom veseli.
Mama je nosiljku s mojim malim bićem spustila na pod pred osjet mirisa i dodira onima koji će, danas znam, odrediti moj put i koji će do kraja njihova življenja biti moji prijatelji, čuvari, oslonci, kod prvih koraka, učitelja plivanja, strpljenja – reda i poretka. Danas ih više nema, ali zbog njih i zbog onoga čemu su me naučili pišem upravo ovu temu. Moj prvi pas Regoč, mlađi je od mene godinu i pol, napustio me pred mnogo godina. Do kraja dostojanstven, nježan i razuman, zadnjim svojim pogledom samo me još jednom podsjetio na epitaf kojeg je lord Bayron posvetio svom psu:
„Ovdje počiva pas koji je posjedovao sve ljudske osobine bez njihovih mana:
snagu bez grubosti, smjelost bez drskosti i ljepotu bez taštine.“
Do danas sam živjela uz puno različitih životinja, a upoznala ih daleko više nego sam mogla udomiti. Vjerujem da u pitanju nije puko „voljenje“, već je moj odnos prema životinjama određen mnogo ranije, odnosom čovjeka i životinje, zajedničkim suživotom bez kojeg bi čovjekov razvojni put bio nemoguć ili barem sasvim drugačiji.
Tko je koga oplemenjivao, razvijao, učio i poticao na napredak ostat će vječno pitanje kao i ono o kokoši i jajetu. Sa svim životnim iskustvom, ali i sa zaista puno životinjskih „poznanstava“ nikada još među njima nisam susrela neprijatelja. Doživjela sam ljubav, prkos, prezir, pokornost, ravnodušnost, ali neprijateljstvo nikada.
Možda su ovakva moja doživljavanja potekla iz mog istovjetnog odnosa prema njima, možda su svi moji životinjski poznanici bili samo zrcalna slika mene same prema njima, ali znam da je sa svima bio uspostavljen kontakt koje je davao slutnju mogućeg zajedničkog življenja po pravilima koja ćemo međusobno uspostavljati i svojevoljno prihvatiti.
Uspostavljanje reda i poretka između prijateljskih raspoloženih strana osnova je odnosa čovjeka i životinje. Postoji samo jedno jedino pravilo kojega se čovjek mora pridržavati kad komunicira sa životinjom i koje nikada ne smije zanemariti ili zaboraviti. Sa životinjom, ma koje vrste bila, moramo uvijek biti iskreni i kad je loše po njih ili nas i kad dijelimo radost života. Jer, životinje nikada nisu naučile lagati.
